BIJELO POLjE- Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije služio je 15. aprila svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Svetog apostola Tome na Brzavi kod Bijelog Polja. Vladici je sasluživalo sveštenstvo i monaštvo eparhije, uz molitveno učešće brojnog vjernog naroda.
Episkop Joanikije čestitao je sabranima Vaskrsenje Hristovo i proljećnu slavu ovog svetog hrama. Kazao je da proslavljamo Vaskrsenje Hristovo i Tomino vaskrsenje iz nevjerja, obnovljenje Tomine vjere i zajedništva sa apostolima.
– Proslavljamo Tominu nedjelju, sjećamo se na onaj veličanstveni događaj kada je Vaskrsli Hristos prizvao svog apostola Tomu, koji se nije zadesio prilikom prvih javljanja Hristovih i govorio je braći apostolima da ne može vjerovati u vaskrsenje dok svojim očima ne vidi Gospoda, da je on isti onaj koji je na krstu izlio svoju živonosnu krv, izdahnuo, umro i pogreben bio. Toma, zapravo, još nije imao punoću vjere, iako je slušao od svoje braće apostola i znao je da ga oni ne lažu, ali nije mogla ući radost u njegovo srce dok on sam ne vidi svojim očima Gospoda. Toma je bio krajnje iskren čovjek, duboke savjesti. U njegovoj duši se odvijao težak duhovni proces, jer nije mogao u punoći da vjeruje ono što govore sveti apostoli, niti je mogao da napusti svog Gospoda- rekao je vladika.
Nevjerje Tomino je, zapravo, bilo traženje susreta i Bog ga je toga udostojio.
– Gospod Isus Hristos Spasitelj milostivi, svežalostivi nije htio da izgubi svog učenika, nego je htio da ga sačuva. Nije dozvolio da otpadne od lika apostolskog kao što je otpao Juda, nego ga je, opet, pridružio svojim ljubljenim učenicima. Javio mu se Gospod sa ožiljcima rana, dobijenih na krstu i Toma je vidio da je to onaj isti, nije priviđenje kao što mnogi govore, a Gospod poziva ljubljenog učenika Tomu: Pruži ruku svoju, dotakni se rebara mojih i rana i ne budi nevjeran, nego vjeran“. Toma je poslušao Gospoda, dotakao se ožiljaka od rana Hristovih i ispovjedio vjeru na najsavršeniji način, kao što to čini čovjek u koga se uselio Duh Sveti i sila istine, uzviknuvši u tom momentu kratko:„Gospod moj i Bog moj”. Iz ovog događaja se mnogo toga primjenjuje u našem životu, pitanje je da li smo toga svjesni ili ne, ali tek kada vidimo stradanja naših bližnjih, kada se dotaknemo njihovih stradanja, kada saosjećamo sa tim stradanjima i osjetimo ih kao svoja, tek tada upoznajemo svoje bližnje i svoj narod- besjedio je episkop Joanikije.
Dodao je da je naš mnogostradalni narod vjera krijepila u najtežim momentima istorije, a i danas trpimo teškoće, stradanja i niko, osim Rusa, smatra on, ne razumije patnje našeg naroda na Kosovu i Metohiji.
– Jedino oni pominju naše patnje, stradanja i nepravde koje nam se dogodiše od moćnih država ovog svijeta. Ovo govorim da bih ukazao na to da naša vjera nije samo teorija, nije samo knjiga, nije čak ni samo ova služba, nego je život i sve ono što imamo u našoj svetoj vjeri pretače se u život- poručio je vladika Joanikije.M.N
)){kind=small}
